Share This
ULIKS-ovci
***
Ovdje ćemo predstavljati naše članove koji su svojim umjetničkim izričajem skrenuli pozornost javnosti ili su tehnikom rada odudarali od ostalih umjetnika. Imamo članova koji su diskretno donirali svoje umjetničke radove u humanitarne svrhe, pa o tome vrlo malo znamo. Pozivamo ih ovim putem da nam se jave.
***********************************************************
Redoslijed objavljivanja nije privilegija!
***********************************************************
***
19. rujna 2012.
DAVORKA TENČIĆ RADOČAJ
Vrijeme je da vas upoznamo s našom članicom Davorkom Tenčić Radočaj.
U najavama njenih izložbi, a bilježi zavidan broj i skupnih i samostalnih, saznali ste osnovne podatke o njoj, ali malo toga znadete o njenom izvangalerijskom radu, njenim donacijama, poklanjanjima.
Samozatajna i skromna, ne hvali se svojim dobrim djelima.
Ne tako davno, nesreća koja je zadesila daleki Haiti, potakla je Davorku da donira 14 ( četrnaest! ) svojih autorskih radova ( ulja na platnu većih dimenzija ) Crvenom križu – gradsko društvo Krk, koje je prikupljalo sredstva za pomoć unesrećenima.
Od kad se bavi slikarstvom, u Davorkinom životu su vidna mjesta zauzela i zadnja dva predsjednika Republike Hrvatske: Mesić i Josipović i obojici je poklonila portrete rađene u tehnici ulja na platnu.
Autorica je i Svetom Otcu Benediktu XVI, za 81. rođendan, poklonila rad „Križni put“ u istoj tehnici.
Vlastitu religioznost iskazuje u dosta radova koji joj otvaraju vrata sakralnih spomenika za samostalne izložbe. Dio tih radova poklanjala je i poklanja domaćinu izlaganja.
Svoju humanost je dvostruko pokazala na aukciji slika članova ULIKS-a u korist Udruge bioloških udomitelja djece Pula: donirala je jednu sliku, a drugu kupila na aukciji i poklonila Gradskoj knjižnici i čitaonici – domaćinu aukcije.
Njeni radovi se uručuju kao priznanja na sportskim takmičenjima.
Ovih dana na njenu adresu stigla je zahvalnica iz Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra domovinskog rata Zagreb za „darovane slike s temama iz razdoblja Domovinskog rata“.
Mediji prate aktivnosti Davorke Tenčić Radočaj.
Između mnogih članaka, evo osvrta uvažene Vere Kos Paliska o radu i radovima Davorke Tenčić Radočaj povodom doniranja rada Rezidenciji Družbe Isusove, a objavljenog 23.12.2011. na www.isusovci-opatija.hr (link http://www.isusovci-opatija.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=78:dar-rezidenciji-drube-isusove-u-opatiji&catid=13:dogadjaji-rezidencija&Itemid=24 )
DAVORKA TENČIĆ RADOČAJ –
ulja na platnu U ozračju Božjem
Čovjek satkan od duha i materije, odgajan u roditeljskom domu, pušten u život u nepoznato, otkriva svaki dan nove vrijednosti, a uvijek i ponovno vraća se onim korijenima i sokovima koje je upio u roditeljskom domu.
Davorka Tenčić Radočaj svoj talent za likovno izražavanje otkriva u zrelim godinama, a onaj duh koji joj je utkala plemenita majka Marija nadahnjuje je u izboru motiva iz ozračja Božjeg. Iz svoga religioznog odgoja i uvjerenja crpi biblijske motive. Na poznatim renesansnim slikama Madone s djetetom Isusom otkriva kompoziciju, sklad boja, bori se s anatomijom figure i ruku, traži svoj odraz na platnu. Na slikama nema drame, već smirena slatkoća i ljupkost. Portretira sv. Antuna, nevjernog Tomu, Franju Asiškog, zatim karizmatične crkvene dostojanstvenike Alojzija Stepinca, papu Benedikta, Pia, Leopolda Mandića i Majka Tereza. U svim tim portretima može se iščitati njena slikarska senzibilnost za pastelnost tonova i njen osobni rukopis. Sigurno se služi uljanom tehnikom i prelijeva lazurne tonove boja u pastozne. Treba izdvojiti oltar u obliku triptiha na kojem profinjeno izdvaja likove i reljefno izvlači u odvojenim prostorima. Sam okvir triptiha prati nježnim odmjerenim crtežom i simbolikom. U portretu majke Marije Tenčić izrazila je svu brižnost i ljepotu žene koja ju je uvela u ozračje Božje, darovala joj dobrotu, ljubav i mir. To je hommage majci!
Put slikarice Davorke Tenčić Radočaj sve se više približava klasičnom načinu slikanja i zbog izuzetne zanesenosti slikarstvom, velikim radom postiže sve čišće likovne rezultate. Traži izvorište ovih motiva na reprodukcijama, ali uvijek u intimnom doživljaju vlastite religioznosti.
U Puli, 17. srpnja 2009.
Vera Kos Paliska
Prije nego slikovno predstavimo našu članicu, napominjemo da ovih dana sudjeluje na skupnoj izložbi Naiva u Istri Funtana 2012.
**
*
*************
ALEKSEJ OREL
***
U našim redovima ima nemali broj članova sa zavidnim rezultatima umjetničkog rada. Među njih, svakako, spada i Aleksej Orel, vrlo skroman umjetnik koji nije uvijek spreman govoriti o sebi. Zahvaljujući “secretary”, podaci su stigli. Za njegove godine, zadivljujuće.
Uživajte s nama:
***
Aleksej Orel rođen je 15. srpnja 1976. godine u Puli, gdje i danas živi i stvara. Fotografijom se počinje baviti u ranom djetinjstvu pod mentorstvom svog djeda Alojza Orela. Period odrastanja obilježili su razvoj znanja i eksperimentiranja u fotografiji, te traženje samostalnog fotografskog izričaja. 1996. počinje njegov profesionalni fotografski rad u dnevniku “Glas Istre”. Od 1997. godine radi u fotografskom obrtu Foto Vujičić u kojem je sve do 2003. godine kada otvara tvrtku Fotopixel. Tijekom godina postaje aktivni sudionik i član nekoliko fotografskih udruženja: Udruženja likovnih i književnih stvaralaca Pule (ULIKS – Pula) od 1995. godine, zatim Fotokluba Zagreb od 1996. godine, od 2002. godine jedan je od osnivača fotokluba FORMAT u Puli gdje vodi i organizira više foto tečajeva za zaljubljenike u fotografiju, dok je od 2006. do 2008. godine predavač na ljetnim radionicama Hrvatskog fotosaveza, te 2008. godine sudionik natječajnog seminara Fotosofije na kojem osvaja 1. nagradu za foto dvoboj.
Poštivajući fotografska pravila i ujedno pomičući granice istih, eksperimentira s brojnim tehnikama uz pomoć kojih nastaju interesantna djela i ciklusi. Do 1998. godine njegov rad obilježava individualni pristup djelu, eksperimentu i tehnici (fotogram, camera obscura, solarizacija, montaža, bariljef…). Eksperimentira s aplikacijom fotografskih kemikalija na kolor papir čime nastaje ciklus „Kemogrami“ i koji označava početak cikličnog bavljenja fotografijom. Njegov ciklus „Skluptor“, u kojem bilježi metamorfozu prostora i pojavne oblike ljudskih obilježja u njima, započinje 1998. godine, pa ga ciklično nastavlja konstantno pronalazeći nove pojavne oblike u svom okruženju. 1998. godina označava i početak bavljenja digitalnom fotografijom koja mu donosi nove slobode i izražavanja. Okosnica njegovog rada jest fascinacija vremenom u svim svojim implikacijama na fotografiju i često eksperimentira s dužim ekspozicijama pri čemu, primjerice, 2004. započinje ciklus „Balerine“ kojeg obilježava impresionistička nježnost u izričaju i koji još uvijek traje konstantno otkrivajući nove uhvaćene i zaustavljene ljepote pokreta ljudskog tijela.
***
Početkom 2010. godine sklonost navedenoj fascinaciji vremenom ga dovodi do timelapse-a, video tehnike kompresije vremena gdje se fotografije animiraju u pokretnu sliku. Dio ovako nastalog materijala pejzažnih snimaka objavljen je u glazbenom videospotu Franka Krajcara za pjesmu „Jobrni je, jobrni“ i time čini prvi glazbeni spot napravljen u timelapse tehnici koji je objavljen u Hrvatskoj. Timelapse mu donosi puno novih izazova zbog čega se ovom tehnikom i dalje namjerava baviti kombinirajući dosad stečeno znanje i ljubav prema fotografiji s novim tehnologijama i tehnikama. Osim navedenih trajnih ciklusa, za slijedeću godinu planira novu samostalnu izložbu i dva nova fotografska ciklusa.
Od početka fotografske zrelosti do danas, izlagao je na slijedećim samostalnim i skupnim izložbama:
Samostalne izložbe
1995. godine u Fort Bourguignon-u, u Puli.
1996. godine „Nastajanje 6 pingvinčića“ u INK Pula, fotografije nastanka predstave 6 pingvinčića
1997. godine u Foto galeriji Likum, u Zagrebu.
1998. godine Kulturni susreti preko granice u galeriji Shambala, u Kopenhagenu.
2003. godine Galerija Nemeš, u Puli, izložba fotografija „Fotografiraj ovo?“ – predstavljanje koncepta izrade fotografije uporabom skenera umjesto fotoaparata te izlaganje najveće digitalne fotografije na svijetu razlučivosti 1,02 gigapixela koja je predstavljala polutku dinje
2007. godine izložba „Skluptor“ u GKČ Pula, u sklopu mjeseca Hrvatske knjige, s naglaskom na isčitavanje prostora
2008.godine izložba „Kvadrofonija“ u MMC Luka, u Puli, gdje su prikazane fotografske intervencije na slike Denisa Nađa te likovne intervencije slikara Denisa Nađa na fotografije Alekseja Orela popraćene dokumentarnim filmom „Kvadrofonija“ koji objedinjuje fotografske, slikarske, glazbene i video intervencije
2008. „Kvadrofonija“ izložena na Festivalu nove umjetnosti FONA 08, galerija Moć umjetnika, u Rijeci
2008. godine „Kvadrofonija“ izložena na festivalu „7 dana stvaranja“, u Etnografskom muzeju u Pazinu
2008. godine „Kvadrofonija“, izložena u Firenci
2008. godine izložba „ANTIpaparazzo“ u Cantina Puležana, u Puli, nenamješteni portreti poznatih i manje poznatih sugrađana nastalih za slučajnih susreta, snimanih iz neposredne blizine snimanih širokokutnim objektivom i izloženih na stropu
2009. godine izložba „Hodam gradom“ MMC Luka, u Puli, interaktivna izložba fragmenata gradskog tla na galerijskom podu, uz prikaz djela dokumentarnog filma „Proces“ koji objedinjeni stvaraju svojevrsni reality show sa nehotičnim akterima
2009. godina performance „Recesija 8.marta“ na Forumu u Puli, gdje je autor zbog recesijskih mjera objedinio bipolarnost muškog i ženskog tijela u jednom, svojem, liku
Skupne izložbe
1995-2010.godine redovito izlaže na 15.revijalnih izložbi ULIKS-a
1995. godine Hrvatska fotografija 95 Umjetnički paviljon Zagreb, Moderna galerija Rijeka, Gradski muzej Vinkovci
1996. godine Mundial fotofestival, u Rovinju
1996-2000. godine Grisia, u Rovinju
1999. godina Karneval u Veneciji, galerija Spot, u Zagrebu
1999. godine Salon fotografije Osijek 99, u Osijeku
2004-2010. godine 30tak izložbi u sklopu udruge FORMAT u Puli, Pazinu, Pomeru, Medulinu, Fažani i Rijeci
2008. godine Fotosofia 3, Terme Tuhelj, galerija Badrov u Zagrebu, Gradska galerija Osijek, MMC Luka Pula
2010. godine Photodays Rovinj, izložba finalista u MMC Rovinj, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Mali salon u Rijeci
***
Kontakt: aleksej.orel@gmail.com
***
*******************************************************
ISTRA LAZARIĆ TONER
*********************
Istra Lazarić-Toner je znanstvenica i svestrana umjetnica i spada u red brojnih kreativnih Medulinaca koji su se afirmirali širom svijeta, a kroz uspješne projekte promovirali su i svoj zavičaj. Među takvim svestranim ličnostima čije životno iskustvo i širina interesa fasciniraju, je i Istra Lazarić Toner, psihologinja i slikarica koja se nakon bogate sveučilišne karijere u Velikoj Britaniji odlučila posvetiti umjetnosti i radu s mladima. Od rane mladosti je mnogo putovala i često mijenjala adrese, a i danas je stalno na putu između svojih kreativnih „baza“ u Medulinu, Motovunu i West Kirbyju kraj Liverpoola. Ona je internacionalni izlagač i predavač. Njena specijalnost, pored slikanja je i art staklo uključujući vitražno staklo i fuziju. Istra redovito organizira radionice rada u staklu i slikanja.
***
********
‘Želja mi je ponajprije stimulirati razmišljanje o tome kako se odnosimo prema kulturi i prema onom što nam je važno, kao identitet bivanja na ovom prostoru. Običavam šetati prirodom, uz more, sakupljati ostatke i nekad mi je vrlo teško gledati kako se odnosimo prema onome što je još ostalo iza nas. Željela bih pobuditi interes prema naslijeđenoj baštini, a također i pomoći ljudima da se okrenu prema kreativnosti, prema umjetnosti, kao neophodnom sustavu života” kaze Istra.
***********
Iz bogatog opusa, autorica nam je ustupila fotografije svojih radova:
***********
***************
***************
Studio ‘Valaria’ 194 Centar, Medulin, Croatia
*************
*************
e-mail: istratoner@googlemail.com
***************
****************
***************
ISTRA*
NENAD BRAVAR
***
Ovih dana je u prostorijama Turističke zajednice grada Pule, Forum 3, postavljena izložba fotografija čiji je autor mladi član ULIKS-a Nenad Bravar.
U svega godinu i pol koliko se bavi fotografijom, toliko se iskazao kvalitetom uradaka da su ga angažirali “na sve strane”. Odavno nema slobodnih vikenda, a potražnja za njegovim umijećem je i izvan naših granica.
U eri digitalnih fotoaparata i kamera, visokog kolorita i efekata, Nenad se često iskazuje u crnobijeloj tehnici.
Najčešći motivi njegovih slika su žensko tijelo u bilo kojem dijelu ili pak panorame i ljepoote Istre.
Više radova možete pogledati na:
www.nenadbravar.com e-mail:nbravar@inet.hr
http://www.rovinj-rovigno.eu/hr/moj-rovinj/foto-galerije/category/22-nenad-bravar.html
***
*************************************
JELENA DROBEC
Sve češće se susrećemo s tehnikom fuzije stakla kao jednom od tehnike izražavanja u primijenjenoj umjetnosti. Nizu virtuoza u izradi ukrasnih i uporabnih predmeta u ovoj tehnici pridružuje se i Jelena Drobec, članica ULIKS-a, diplomirana ekonomistica, rođenjem Slavonka, koja je, prema pisanju „Glasa Istre“, promijenila stil života i u poznim godinama krenula novim putem.
U atelieru u Balama stvara gospođa Jelena.
Poslala nam je e-mail u kojem nam daje osnove fuzije stakla:
„Oblikovati staklo u tehnici fuzije, što je to?
Fuzija je spajanje, stapanje, slijevanje, a staklo, to je materijal koji svojom prozirnošću i transparentnošću predstavlja medij naizgled neuhvatljiv za boju i oblik.
Pa ipak povezujući boje, staklo, temperaturu do 900 stupnjeva, dobivamo oblike koji prestaju biti prvotno forma bez oblika.
Činjenica je da je staklo u trenutku kada ga želimo obraditi tehnikom fuzije u krutom stanju i uglavnom u obliku ravne tanke ploče. Rezanjem , brušenjem, slaganjem , dodavanjem boja koje su također staklo ali u obliku staklene prašine, polagano se staraju zamišljeni oblici koji se potom podvrgavaju visokim temperaturama.
U tom trenutku staklo poprima sasvim drugu dimenziju pretvarajući se u neuhvatljivo, neopipljivo tekuće stanje iz kojega ponovo izrasta stvarnost u obliku umjetnikove želje za novom formom i oblikom.
Katkad je taj put toliko nestvaran i neizvjestan da staklo samo traži da se pojavi u novom obliku čiji izričaj ni sam umjetnik ponekad nije u stanju pratiti i predvidjeti.
U tom nastajanju sva je ljepota i tajna novoga stvaranja , i doslovce, svaki puta to je putovanje u nove forme. Naizgled je lako, a u stvari to je nova snaga materijalizirana u sasvim novom likovnom obliku koji možemo sa nestrpljenjem očekivati kada staklo odluči da je putovanje u novu pojavnost završeno.“
Da vas ne zamaramo teorijom, pogledajte:
Kontakt: E mail:
MOB 098 188 34 85
******************************************************
GRETA CATELA
U rano kišno, a toplo, poslije podne zaputih se napraviti koju fotku neobičnih eksponata koji su svojom neobičnošću izgleda i tematike, a posebno materijalima od kojih su napravljeni izazvali pozornost, najprije na našoj proljetnoj skupnoj izložbi, a posebno na ovogodišnjem Handmade festu.
Dočekalo me veselo lice mlade umjetnice Catela Grete.
„Ovo je moja soba, a moja radiona je u sestrinoj sobi. Evo ovdje preko balkona.“
U njenoj sobi, na stolu složena gomila raznolikih daščica iz kojih se dade zaključiti da je more razbilo neku Pasaru i na obalu izbacilo njene ostatke. Nekoliko suhih morem ispranih grana, poneki komad borove ili smokvine kore…
Na drugom stolu – igračke. Didaktičke, rekli bi psiholozi. A, ne! To su ostaci naplavina koje je Greta pretvorila u svoje najdraže igračke. Svakoj je udahnula ljubav i dušu, svaku ljubomorno čuva samo za sebe!
Krenuh za njom u sestrinu sobu: prava stolarska radiona: pile, daščice, ljepilo, boje…
Njeni umjetnički prsti pretvaraju se u ruke drvosječe, stolara, modelara. Na sestrinom krevetu: Gretino selo.
Zvuči pomalo nespojivo: njena umjetnost sastoji se od spajanja u prepoznatljive, prelijepe motive – modele priljubljenih kućica, prizora iz svijeta koji nas okružuje. Gretine kućice neobičnih vrata koja vam se, u prvi mah, smiju, i prozora koji liče na znatiželjne žmirkave oči sramežljivo se naslanjaju jedna na drugu. Poneka ima i kućnog ljubimca.
Uz toplu kavu i kekse, majčin ponosan smiješak ne silazi s lica dok mi priča:“Kuća je puna piljevine, raznosi je svuda na nogama, a ja stalno s metlom za njom.“
„Da,“ kaže Greta,“ljeti tražim pripremljene komadiće u smeću jer je mama pospremala moj umjetnički nered, ali sada se loži peć.“
„Najveći problem nastaje kada me uhvati inspiracija kasno noću. Moja sredstva za rad su pile, čekić, brusni papir, rašpe…“
Posvuda, ukomponirano u ambijent, po prostoru obiteljske kuće Gretine skulpture.
Raspričasmo se o tehnici u koju mlada umjetnica ulaže puno truda i rada. Često se dešava da po nekoliko dana traži odgovarajuću boju za svoj komadić naplavine koji će postati kućica iz sna. Ozarena lica, Greta još objasni da sutra mora u Rijeku. I tamo žele vidjeti „njezine igračke“. I još je obećala da će za slijedeće ljeto dopustiti posjetiteljima galerije „Stari grad“ u Kandlerovoj da vide njene rukotvorine.
http://www.youtube.com/watch?v=X4mSOqn-3xA
Vani kiša i jugo. Možda upravo sada nemirno more „priprema repromaterijal“ za Gretine umjetnine.
Kontakt:
mob: 095 920 47 15 ili e-mail: greta.catela@gmail.com
au/09.11.2010.
*****************************************************************************************************
*******************************
MARKO FERENC – živi i stvara u Rijeci. Tehnika u kojoj se očituje sva ljubav prema neobičnoj primijenjenoj umjetnosti zrači svjetlost.
Da, svjetlost, jer je njegova velika ljubav ručna izrada prelijepih tiffany lampi tehnikom vitraja. O samoj tehnici možete saznati puno na web stranici autora ( http://www.fermar-art.com/) i pogledati prelijepe uratke ovog već poznatog autora koji se istakao i svojom humanošću i darivanjem lampi u humanitarne svrhe.
Potpun doživljaj imat ćete uvidom na web autora, a ovdje ćemo vam pokazati samo neke Tiffany prpošne balerine svijetlećih raskošnih i šarenih haljinica.
au/09.11.2010.
***************************************************************************
*********************************
VLASTIMIR LONČAR – vukovarski slikar i vitrajist, umirovljeni je inženjer elektronike. Nakon završene gimnazije u Vukovaru, elektrotehniku je studirao u Beogradu. Slikanjem se bavi još od gimnazijskih dana kada su mu prve poduke iz slikarskih tehnika dali profesori Vasilij Roslik i Mihajlo Tatalović. U Zagrebu je 1998.godine na akademiji AGORA završio Autorsku školu slikanja, a odmah zatim i Majstorsku radionicu kod profesora Dine Trtovca, akademskog slikara. Interes za sakralnu umjetnost i vitraje odveo ga je u Školu izrade vitraja (CEKAO Zagreb) koju završava 2004.godine. Samostalno je izlagao na pet izložbi (u Zagrebu, Vukovaru i u Puli), a kao redoviti član Hrvatskog likovnog društva i ULIKS-a sudjelovao je tridesetak puta na zajedničkim izložbama i kolonijama. Mnoge njegove slike nalaze se u privatnim zbirkama i galerijama u Hrvatskoj i u inozemstvu.
Rekli su:
Teško je odabrati bilo koji rad radi predstavljanja, pa preporučujem da posjetite www.vlastimir.net gdje ćete dobiti potpuniju sliku o autoru.
Kontakt:
Blage Zadre 101
HR 32010 Vukovar
vl@vlastimir.net www.vlastimir.net
au/30.04.2010.
**************************************************************************
******************************
RADOMIR REŽAN ima neobičan hobi: peglanje slame. Da peglanje. Slama zobi ili pšenice ima posebnu boju, ali nedovoljno nijansiranu za izradu intarzija koje su velika ljubav našeg člana. Tretiranje zrelih vlati iziskuje posebnu tehniku, strpljenje i vrijeme. Vlati žita zaista postaju zlatne vlati!
*
*Madona nije rađena bojanom slamom već je kod višestrukog snimanja uvijek prikazivala pravu, “madona plavu”, fotografu i autoru neobjašnjiv fenomen. (Inače je rađena u uobičajenoj tehnici intarzije od slame, zlatnih nijansi, na crnom samtu.)
Strpljenje i preciznost prije svega, daju posebnu ljepotu i vrijednost intarzijama, starom zanatu, zaboravljenoj tehnici izražavanja. Svaki motiv je unikat i neponovljiv.
Kontakt: 098 665 446 ili E-mail: rrezan@globalnet.hr
au/30.04.2010.
*****************************************************************************************